Intelektualna hrana
23.05.2005., ponedjeljak
SF bajka
Slijedeća priča je ljubavno fantastično akciona. Ne preporuča se ljudima sa slabijim srcem. Invazija Čin prvi Živjela jednom jedna djevojčica kojoj je majka ištrikala crvenu kapu te je svi koji su je znali prozvaše Crvenkapica. Jednoga divnoga sunčanog dana majka ju pošalje k baci sa zagonetnim zavežljajem u njenim mladim mekanim ručicama u kojima je ona držala i čvršće stvari.I krenu ona tako odlučno gazeći svježu travu. Hodala je šumom i naišla na jednoga patuljka. On ju zavoli na licu mjesta. Zacrveni se zbog te pomisli i sramežljivo reče: -Odakle dolaziš ljepotice- Govoreći to patuljak je nastojao zaboraviti preranu smrt svoje majke koju je lovac ustrijelio misleći da je rakun. - Mama mi je rekla da ne govorim strancima da idem kod svoje bake i nosim joj tajanstveni zavežljaj u svojoj nježnoj ručici. Na to patuljak izvuče sjekiricu koju je držao za pojasom i odreže Crvenkapici lijevu nogu. Njegove oči mogle su ispričati najljepšu ljubavnu priču. - Zašto si mi odrezao lijevu nogu? zapita zaprepaštena Crvenkapica. - Da te bolje vidim.- suho vrati patuljak. Na to Crvenkapica baci zavežljaj namjenjen baki na patuljka. Iz zavežljaja izađe zmija otrovnica te ugrize patuljka za vrat. Otrov je bio jak i odmah je djelovao. - Ali ja te volim...- zavapio je patuljak pružajući ruku prema Crvenkapici dok mu je bijela pjena curila iz usta. - Naša ljubav nikada ne bi uspjela reče Crvenkapica i obriše sline koje su tekle niz patuljčevu sijedu bradu s gruntovnicom na kojoj je nedostajao još jedan potpis. Zatim se sjeti odrezane noge iz kojeje u naletima šilj-šilj tekla krv. Čin drugi - Ajme gospe moja, što šiklja -misao joj prekine nečija ruka što ju je osjetila na ramenu. Ona se okrenu i ugleda djevojku kose boje drveta, lica boje snijega, usana boje krvi. Nakon toga je osjetila tvrdu šaku kako joj lomi zube. Iz usta joj poteče krv pomješana sa polomljenim zubima i zubnim mesom. - Tko fi ti? - zavapi Crvenkapica. Već ju je hvatala lagana nesvjestica od boli i izgubljene krvi. - Ja sam Snjeguljica krvavo ti Sunce je...-i nožem prereže Crvenkapici grkljan te joj podigne glavu da bi izišlo što više krvi. Crvenkapica posljednjim snagama odgrize Snjeguljici prst na što ova nožem iskopa Crvenkapicino oko. Crvenkapica umirući još jednom pomisli na svježi kruh koji je njezina majka znala praviti subotom. Gotovo je osjetila taj miris koji zaziva glad. Tada joj se svijest pomrači i nastade zla tmina, a nakon toga snažni bljesak i ona umre... - Ku*va mi je odgrizla palac - pomisli Snjeguljica i još jednom šutne leš,a zatim pogleda patuljka. Jadnik se sav usukao. Odjednom snažna svjetlost zaslijepi Snjeguljicu. Onesvjesti se. Čin treći Osvjestila se nakon određenog vremena. Probala je rukom počešati nos, ali nije mogla. Bila je vezana. Ležala je gola, bespomoćna u velikoj prostoriji savršeno osvjetljenoj, a da se ne vidi izvor svjetlosti. Ono što ona nije mogla vidjeti je tisuće svjetlucajućih bića što su je, ajmo reć, promatrali. Svi su govorili na nekom jeziku sličnom norveškom. Njihov vođa izgledao je poput konzerve Coca-cole. (Slijedeći dio razgovora bit će preveden. Unaprijed se ispričavam ukoliko dođe do pogreške -pisac) -O Olafe veličanstveni blagoslovljen Djevicom marizaus-ursus! Što ćeš s ovim što je tvoj mali uhvatio u lovu? Ovo je rekao borac Bora. Najžešći od svih vanzemaljaca. Izgledao je kao mala bočica votke. U svom obraćanju kralju (kod njih je feudalizam) Olafu kada je rekao "s ovim" to je bio slobodni prijevod jer za ovu riječ ima nekoliko značenja. Navest ću samo neka: uzgajivač smokava traktor s ovim prostitucija Ja sam odabrao s ovim. Ali ovo govori o širokom izboru riječi kao koji sam mogao koristiti u prevođenju. No vratimo se priči. -Baci je smrtonosnoj zvijeri - reče Olaf njihov vođa. Umjesto "zvijeri" mogao sam upotrijebiti: hrenovka zvijer stara cipela prdež Sada je Snjeguljica stajala gola u prostoriji za koju nije mogla odrediti veličinu jer je blago zaslijepljena svjetlima. Vrata su se blago otvarala i u prostoriju je nešto veliko ulazilo. -Bila je to ogromna hrenovka. Snjeguljica tako veliku hrenovku u životu nije vidjela. No ipak nije željela odati svoju zaprepaštenost te je obrisala sline što su joj tekle niz njenu rutavu bradu. Možda nećete vjerovati, ali ta je hrenovka bila velika kao vagon. Stajala je mirno ispred Snjeguljice i nije pokazivala nikakvu namjeru za kretnjom. Snjeguljica je stegla desnicu i priprijetila hrenovci: - Šta je? Koji ku*** hoćeš? Hrenovka je mudro šutjela. Snjeguljica nije mogla primjetiti tisuće uzbuđenih navijača i nije mogla čuti prijenos koji je vršio spiker koji je ličio na čašu: - Ona se snažnim ratnim pokličem pokušava odbraniti no zvijer je već odlučila borbu privesti kraju. Tada se hrenovka polako, polako počela micati ulijevo. Odjednom se naglo okrene na drugu stranu. Spiker je podivljao I zvijer je pobijedila. Ona se prva okrenula na leđa.Tako je nastavljen uspješni niz pobjeda zvijeri šampiona svemira. Ovaj test je odlučio da ćemo osvojiti i ovu planetu.hvala što ste bili s nama dragi gledaoci, a sada slijede ekonomsko propagandne slike gole mone lise gioconde. Čin peti -Meni je ovdje dosadno- konačno odluči Snjeguljica. Odluči stisnuti crveno dugme koj je bilo na podu. No na njemu je pisalo nešto od slijedećih prijevoda : zabranjeno parkiranje ne stiskaj opet si trudna glu-glu (mada bih ovo zadnje eliminirao.) I stisne ga. Tlo joj se otvori pod nogama i ona se nađe na drvetu, a ispod nje mrtva Crvenkapica i patuljak u lokvi krvi. Tu je još bio i detektiv koji je pokušavao riješiti slučaj umorstva. Svemirski brod se pretvorio u kovčeg s crvenim dugmetom i pao pred detektiva. Pažljivo ga je proučio povećalo i odlučio stisnuti dugme. - Ne diraj to pi*da ti m...- uspije prozboriti ona no bilo je prekasno. Zemlju su okupirale hrenovke. The end |
- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.05.2005., četvrtak
Ebola
|
Ova je priča nastala sad već davno kao posljedica užasnuća ove kataklizmičke bolesti. ...u prah se pretvori -Posvećeno žrtvama virusa ebole I danas je vruće, a kako i ne bi bilo kada djeca u našem selu nisu nikada vidjela snijeg. Kiše nisu padale jer nije vrijeme monsuna. Svi su hodali razgolićeni, ali ipak ne totalno goli jer je duh civilizacije ipak došao i u ovo selo Bogu iza nogu. Mi djeca smo se kupali u mutnoj rijeci koja našem selu omogućavala i po tri žetve godišnje. Tako nismo u hrani oskudjevali. Odjednom je graja dječje igre prestala,a ja ugledah kako iz šume izlazi čovjek sav u krvi. Svi su se razbježali osim nas nekoliko hrabrijih koji ovo ljeto polažemo test odrastanja. Pritrčali smo mu i odveli ga u bolnicu. Krvario je iz usta i nosa, čak i iz ušiju. Naša bolničarka je bila bjelkinja. Ona je studirala u Njemačkoj (kakvo smiješno ime). Lice joj je izgledalo kao da je vidjela duha. Istjeral nas je iz bolnice. Mi smo se nagurali na prozor i znatiželjno promatrali. Ona je držala neku mokru krpu na ustima i pregledavala čovjeka. Uskoro je umro. Slijedeći dan je bolničarka otišla u grad. Nakon toga su došli neki ljudi obučeni kao ljudi sa zvijezda. Zabranili su nam kupanje u rijeci. Nismo smjeli ići ni u šumu jer su sve ogradili gustom čeličnom žicom. Bolila me je glava od svega toga. Ležao sam na zemlji i gledao nebo. Bilo je mračno. Tražio sam svoju zvijezdu. I čudio sam se kako to da u onoj Njemačkoj nisu voljeli zvijezde, a svi imaju svoju zvijezdu. Moja zvijezda je još mala. ali će porasti i kad umrem ona će se ugasiti, a ja ću otići s njom. Sklopio sam oči. Pred očima mi je stalno bila slika onoga čovjeka. Nikada još nisam vidio čovjeka da krvari. Sjećam se jednom kad sam pratio lovce, da sam umalo zaplakao dok je iz pogođene srne curila krv. A njene velike oči su ostale otvorene jer je duh šume izašao iz nje.Bio sam vruć. ?To je od glavobolje pomislim i nastavim gledati nebo. Ne znam ni sam kako je došlo jutro. Dočekao sam ga u nekakvoj omamljenosti. Pokušao sam ustati, ali nisam mogao. Kao da mi je ispijena snaga. Cijeli sam bio prekriven nekim pjegama što su me užasno svrbile. Bio sam žedan. Nisam mogao ni pričati. U selo su donijeli puno kutija. U jednu kutiju su stavili onog čovjeka. Znam da jedna i mene čeka. Počeo sam se gušiti. Uzrok je bila krv koja mi je počela teći iz nosa. Dignuo sam glavu gore. Na nebu su se igrale ptice. Okupane plavetnilom naglo su se obrušavale dolje pa onda ponovo dizale visoko visoko. Nikako mi nije bilo jasno kako su se uspjele odlijepiti od zemlje. Kako god sam se ja trudio nisam uspio poletjeti i pridružit se pravim gospodarima zemlje. Sunce me je užasno smetalo. Nitko nije znao gdje sam, a i nije me tražio. Ovo je prvi puta da se nešto dogodilo kod nas i zavladala je prava panika. Moćni lovci su postali lovina. Jedva dočekah noć. Počeo sam krvariti iz usta pa sam se zakašljao par puta. Pluća su me pekla kao da sam udahnuo čeličnu prašinu. Noge nisam osjećao ,a ruke, ruke sam osjetio samo na vrhovima prstiju koji su me pekli. Ispod noktiju mi je curila krv. Vene su mi sikočile kao da ih netko čupa. Potražio sam svoju zvijezdu na nebu. Bljesnula je i nestala |
- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.04.2005., četvrtak
Odijelo Čini Čovjeka
|
Prije nego što bi lupili dlanom o dlan nova priča osvanu. Već sam ju jednom stavio,ali se bilo sve srušilo pa je nestala. Donosi nesreću onome koji ju pročita. Eto upoznajte moj grad ako ga ne znate. Odijelo čini čovjeka Ja sam Superman. Letio sam iznad Našica. Upravo sam preletio osnovnu školu. Sve je bilo tiho. Vjetar je ispravljao nabore na mome crvenom plaštu. Drveće se sporo njihalo poput neke Havajke u plesnom zanosu. Preletio sam bolnicu i okrenuo prema centru. Crkva je odzvonila četiri sata i još se zora nećkala oko dolaska. Dok sam se približavao dvorcu u kojem su nekad živjeli Pejačevići tijelo mi je počelo podrhtavati. Odjednom sam izgubio kontrolu nad sobom i počeo padati. Tijelo mi se nabolo na kip mrke Dore i totalno se prepolovilo. Krv je tekla njezinim licem poput suza. Tako je skončao svoj život Superman. ...prije 42 minute... Ogroman penis od jedno metar i osamdeset štrcao je spermu po parkiralištu ispred Goldfingera. To je izazvalo strašnu paniku. Ja sam brzo doletio tamo. Snažno sam ga uhvatio za mošnje i svezao ih u Gordijev čvor. Svojim superbrzim udarcem u njegovu polovicu postigao sam to da se savio nekako poput puža i prestao izbacivati pomalo ljepljivu sluz. ...prije 37 minuta... Grupica njemačkih vojnika uperila je svoje puške u par ljudi koji su nosili Davidovu zvijezdu na ruci. Moj super sluh uhvatio je valove zapomaganja. Brzo sam doletio tamo i jednim pogledom spržio vojnike. Puške su se rastalile i pomiješale sa spaljenim mesom i kostima. Miris mesa pokvari britak svjež zrak. Oni ljudi su ovaj odvratan prizor gledali s nekim zluradim olakšanjem. A jedno dijete je svojim plačem napisalo svoju sudbinu. ...prije 52 minute... Baš sam letio od Šipovca iznad parka kad kraj jezera ugledah vukodlaka kako stoji nad tijelo mlade plavokose djevojke. Brzo se spustih i elastičnim udarcem odbacih ovu neman u vodu. To ga je još više razbjesnilo. Nadljudski brzo se baci na mene i svojom zakrvavljenom njuškom poče gristi me za vrat. Usput je ispuštao grozne krikove kao iz samog pakla. Ja sam mu dozvolio da me grize jer sam neuništiv. Grizao me kao što mala beba grize gumenu igračku. Dobro mi je to došlo, poput masaže. Već mi je ta njegova upornost pomalo dosadila. Napravim mu polugu na ruci što mi je oslobodilo jednu ruku. Skinuh srebrni lančić sa djevojke koja je ipak pokazivala znakove života i zarinuh duboko u njegovo životinjsko srce. Njegov posljenji urlik odjekne kroz park i uplaši neke ptice. Što ću s tijelom. Hmm mogao bih ga preparirati. ...prije 25 minuta... Dok sam letio preko groblja primjetim neku čudnu priliku kako prolazi kraj grobova kao da ne hoda već lebdi. Spustih se pred nju i tada ugledah da u ruci drži ogromnu kosu. Potpuno crna odjeća prekrivala joj je lice,a na tren mi se učini da lica ni nema već su se samo oči sjajile iz te crnine. Zaustavi se ispred mene i tada se iz nje prolomi glas kao stotine zajedničkih jauka. - Još nije tvoje vrijeme,ali uskoro. Vrlo uskoro.... ...prije 43 minute... Hodao sam ispred hotela. Kraj mene prođe djevojka koja je bila nekako krupne građe. Imala je prejaka ramena i noge i bila je pretjerano našminkana. Mislim da je nosila i periku. Ono što nisam vidio je mali anđel koji je lebdio dva metra u zraku iznad mene. Tako je bijelo bilo to drago biće da nijedna sjena nije mogla pasti na njega. Nategnuo je strijelu i pogodio me njome. Odjednom sam osjetio neobičnu privlačnost prema onoj čudnoj djevojci. Nađoh se u njenom zagrljaju. Lice joj je mirisalo na Denim silver. Jezici nam se spojiše i ja osjetih ogromnu sreću. U našem čvrstom zagrljaju zasmetaše mi samo ključevi u njezinom džepu. ...prije 50 minuta... Noć je bila mirna. Naišao sam na Spidermana. On mi je dobar prijatelj već dugi niz godina. Malo smo popričali o curama. Tužio sam se na to kako je teško danas naći dobre prezervative od kriptonita jer samo ti mogu spriječiti silinu moje sperme da ne rasturi žensku maternicu. On mi je rekao da mu je problem kretati se po Našicama jer nema visokih zgrada pa se obično kreće samo oko sivog doma. A i ovi pesticidi su mu počeli stvarati probleme. Rastali smo se, a ja sam poletio u visne nadgledati ovaj simpatični grad i sprečavati zločince kad god budem mogao. ...prije 40 minuta... Iz kupaonice je dolazilo svjetlo u mračnu prostoriju iz koje se čuo radio. - I vijest za kraj. Pronađena je maska na iskapalištu Našičke ciglane. Ispitivanja su pokazala da dolazi najvjerojatnije iz petnaestog stoljeća. Nitko ne zna kako se tamo našla jer ništa drugo nije pronađeno. Maska je izložena u Zavičajnom muzeju u dvorcu. Radnici što su je našli komentirali su kako to citiram nisu čista posla. A stvarno je i malo čudno da se pojavila u vrijeme maškara. No danas je luda noć pa se obuciti u svoje maske. Tko zna možda vam se i ostvare želje. Vijesti čitao Robert... ...prije 30 minuta... -I onda, kak ćeš se ti obući? - Pa najvjerojatnije u Supermana. Stara mi je napravila ogrtač, od sestre ću uzeti tajice. A ti? - E nabavio sam fora kostim. Obući ću se u ogromnu kur*inu. KRAJ |
- 14:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.03.2005., petak
Priča za odrasle
|
Evo me vjerni čitatelji ponovo i darujem vam moj literarni uradak. Namjena mi je da i nešto naučite iz njega ;) TRNORUŽICA Živjeli jednom kralj i kraljica. Živjeli su miru i blagostanju no njihova je najveća želja bila da dobiju sina koji će naslijediti oca u kraljevanju.Kralj je često morao ratovati s barbarima koji su nemilosrdno pljačkali sela na rubu kraljevstva pa se njihova želja nije mogla lako ostvariti. Kralj je s uspjehom klao krvoločne barbare koji su silovali dobre djevojke.Od svakog barbara je uzimao prednja dva zuba za svoju kolekciju. U toj kolekciji ima oko tristotinjak zubi. Najpoznatiji je Orlandov zlatni zub i željezni zub Velikog Dentosa. Nakon sedam mjeseci lutanja i klanja kralj se vrati kući i zatekne odanu mu ženu i časnu kraljicu u širokoj haljini. Dragi,konačno si se svratio-reče dobra kraljica oduševljena dolaskom svog voljenog muža,hrabrog borca i pravednog kralja. Evo me draga-reče i ponosno joj pruži vrećicu s nepoznatim sadržajem-imam i darova za tebe. Imam i ja jedan za tebe-govoreći to kraljica ogoli trbuh koji se napeo kao dinja. Kralj pomalo zbunjeno pogleda napetu glatku kožu svoje ljubljene drage.Emocije ga obuzeše i on se spusti na koljena i zagrli bijele skute svoje kraljice. Stade ljubiti ogoljeni dio tijela. To će biti naš sin.Konačno će me netko moći zamijeniti u klanju i vješanju onih groznih krvoločnih barbara. Ona mu tankim prstima prođe kroz sad već rijetku kosu i pogled odmori na obiteljskoj slici na zidu koju je naslikao slavni Rafael. Sutra počinjemo s pripremama za proslavu-reče ponosno odvažni otac i doda-...a ti ćeš se odmarati. U kraljevstvu se brzo pronijela vijest o rođenju i proslavi.Svi su se spremali za proslavu. Čak su i vile počele razmišljati o darovima koje će darovati budućem princu. Seljaci su se već nekoliko dana prije proslave uvelike počeli pripremati za tu proslavu na koju će svi biti pozvani. Al ću se nažderati svinjetine. Nisam ništa htio jesti već pet dana-reče simpatični debeljuškasti seljak frčući masne brkove. Ti samo misliš na hranu-reče mu sin mali. Mali šuti! Otkako te šaljem u školu počeo si baljezgariti gluposti.-reče pretili otac i u šali kvrcne malog po prstima. Na to će mali: -Aaa. Kad smo govorili da će svi biti pozvani nismo baš bili iskreni. Netko ipak nije dobio poziv. Vještica Staljinka ipak nije dobila poziv. Ona je živjela na istočnom dijelu kraljevstva u Crvenom dvorcu. Bijesna zbog toga, vodi unutarnji monolog. Lijepo. Nisu me pozvali. A kad je vojnike Karla Mirovinskog trebalo natjerati u bijeg od kaktusa onda sam dobila poziv. Kada je trebalo magijom utjecati na klimu da bi usjevi obilno urodili opet zna se koga će zvati. Kada sam genetski modificirala hranu da bi bila sočnija odmah su me zvali. Dosad sam bila za demokraciju međutim ovakva nezahvalnost je neoprostiva. Darovat ću djetetu specijalan dar. HM....samo koji. Da ga pošaljem u Sibiriju? Povećam broj rudimentarnih organa? Pretvorim u bundevu? Pošaljem na studij političkih nauka? Nee.....znam. Znam što ću. Kralj neće moći podnijeti to pa će i on umrijeti od boli i ja ću postati kraljica. Uahahaha uhurp uhurp gnarf(smijeh). Došao je i dan proslave. Kraljica je dobila kćer. Kralj je izgledao pomalo razočaran,ali reče:-Poklonjenom konju se ne gleda u zube,a jesi primjetila da nema zube? Pa ne može imati, tek se rodila-objasni vesela majka. A kako onda od tvog tetka kćer je odmah pričala i imala zube kad se rodila? Ma znaš da oni stanuju kraj one staje Černobil ili kako se ono već zove...?Pa njihova susjeda je dobila dječaka s tri nosa. I evo mali u atletici postiže odlične rezultate i to uglavnom na maratonima. Draga, a zašto nijedna planina ne nosi moje ime? Ja sam evo već dobio nasljednicu,a još ništa.Onaj prokleti Gora svaku planinu zove po sebi. Dragi, a kako se ti zoveš? Molim? Ne znaš ime svog voljenog muža? Ne znam. Nigdje se u tekstu ne spominje.Kako se ti zoveš? Ne znam ni ja. Zvat ću se Pobrđe. Onda ću se ja zvati Moslavina,a kćer ćemo nazvati Roža. To znači da bismo one planinu na sjeveru mogli zvati Moslavačko Pobrđe. Razgovor prekida sluga obučen u zelenu opremu,a na rukavu ima nitne. Oprostite gospodo,ali gosti su spremni za proslavu. Odmah dolazimo.Javi to gostima-reče kralj slugi koji napusti raskošnu prostoriju. Kralj se okrene kraljici i zavodnički je pogleda. Hajde mi daj jedan poljubac. Ti si lud. Tolike godine u braku, a ti tražiš poljubac. Vani hara kuga i druge viroze i samo čekaju žrtve. Ali jedan mali. Znaš što bi ti Azra rekla kuda me poljubi.-otresito će kraljica, a zatim nastavi mirnijim tonom-idemo pozdraviti narod. Kraljica u ljubičastoj haljini sa širokim dekolteom pruži ruku svom bradatom mužu koji je bio obučen u plavu plišanu odjeću i oni izađoše u dvoranu. U dvorani je bila prava lepeza ljudi svih slojeva. Bilo je tu trulih moralista, nihilističih umjetnika,seljaka-materijalista, umišljenih malograđana, snobova , ljudi, žena i tri debele vile. Samo još ne vidim gdje je dvorska luda...ah evo i njega. Nakon uvodne ceremonije i kanonade topova uslijedilo je vrijeme za darivanje. Prva je darivala debela vila s rijetkim brčićima. Rožice mala,kada porasteš, završit ćeš matematičku gimnaziju i dobro usvojiti gradivo. Ići ćeš i na natjecanje iz kemije i za to ćeš imati opravdane sate u školi koje nećeš morati nadoknađivati. Nećeš imati bradavica po tijelu...naravno osim dvije. Imat ćeš takav glas da kada ti zboriš ptice se postide. Sada sam ja na redu. -umješa se debela vila s rijetkom bradicom. I ona zamahne čarobnim štapićem i iskaže svoju želju: -Kada porasteš, mala Rožo, postat ćeš arhitekt i napraviti Berlinski zid koji će podjeliti crveni kupus i zelenu salatu,te će se razviti jedna sasvim nova endemična vrsta kupus-salata. Bit ćeš visoka kao jablan i dobro ćeš igrati košarku te ćeš jedne godine zaigrati u NBAu. Kosa će ti biti blistava i neispucala na vrhovima bez da koristiš regenerator.To ti darujem ja. Još je ostala moja želja- reče treća debela vila. Bila je ćelava i jako niska. Dok je pričala ispuštala je glasove iz pluća kao deva kad se zagrcne. U trenutku kada je htjela izraziti dobro sročenu želju, u sredini dvorane prolomi se zvuk sličan lomljenju desnog palca na nozi.Prostorija se ispuni crvenom maglom. Bila je to Staljinka. Dragi moj kralju. Uvijek kada je trebalo raditi zvao si mene, a sada kad treba slaviti zoveš debele ispićuture. Koji si ti Šupko (stručan izraz).-izjavi Staljinka smireno bez nekih gesta. Na to se umješa kralj: -Čudno, a mislio sam da smo sve pozvali. Kad si došla već, mogla bi probati malo govedine. Dobra je-uvezena iz Engleske. -Ne seri-nakon ove izjave na Staljinkinom licu zabljesne sablazan osmijeh.-A sada da ne kažeš kako sam ja loš gost darovat ću i ja dijete.-podigne ruku i polako ju spusti u pravcu djeteta-Tvoja kćer će se ubosti na iglu u svojoj 16. godini i umrijeti od AIDSa-to reče i uteče. Kraljica briznu u gorki plač. Svi seljaci ostadoše ukopani osim jednog debelog učitelja koji je navalio na svinjetinu.Ali odjednom se javi treća vila (ona ćelava) i reče: -Prema vilinskoj deklaraciji o nezavisnosti čarolija, ja tu ne mogu ništa učiniti. Ali postoji jedna rupa u tom zakonu u paragrafu 69, članak 7. Mogla bih samo ublažiti čaroliju tako da rastegnem njezino djelovanje na veći broj ljudi. Zato želim da kada se ubode neka zaspe,i sve zaspe oko nje, i svaka materija se prestane gibati dok je ne poljubi mladi intelektualac. Samo malo-reče dvorski čarobnjak Merlin-To je tehnički nemoguće izvesti. Ako prestane svo gibanje znači da će i nestati prostora i vremena. I druga nelogičnost je kako onda taj intelektualac može doći do nje,ako prestane svo gibanje. Vratimo se na stvaranje svemira. Složili smo se da je svemir nastao u velikom prasku i to kako?! Postojala je količina neke tvari ugrijane na nepojmljivoj temperaturi i beskonačne gustoće. U njoj nije bilo...nije bilo nikakvog gibanja. Bila je u savšenoj ravnoteži. Vrijeme nije teklo i onda je neki vanjski utjecaj unio nestabilnost i došlo je do praska. Što će se dogoditi ako intelektualac (materija koja se giba) uđe u dvorac (materiju u savršenoj ravnoteži)? Moglo bi doći do velikog praska ako se nađu on i princeza. A s time i kraja ovog svemira... -Straža! Bacite ga u tamnicu!-završi kralj. Mala princeza je počela rasti. Prošle su već 4 godine,a princeza je već pokušala pričati. S 5 godina je već znala sastaviti rečenicu,a sa 6 je već upotrebljavala i predikate. Perifrastičnu konjugaciju je mlatila ko prava s 9 godina.Bila je jako radoznala pa je zato stalno ispitivala svoju sveznajuću majku,mudru kraljicu Moslavinu. -M-m-mmammma, š-štto je t-t-tto p-p-pppooolig-g-gammmijjjja?-upita mala prekrasna princeza Roža.(E da,imala je problema sa zamuckivanjem-mali previd debelih vila) Poligamija,zlato moje,ti je mlada etiopska zmija sa nerazvijenim centrom za ravnotežu-objasni joj majka lijepih zubi. J-jjjell ttto on-n-no šttto sm-m-mo immmali z-zza rručakk? Ne . Za ručak smo imali bundevu koja je izrasla blizu jedne štale Černobil. Zato je i imala krila. Vidiš kćeri te bundeve imaju zanimljiv život. Prvo mama bundeva nauči mladu bundevicu letjeti i onda ona leti dok se ne umori. Samo je problem što još nijedna bundeva nije savladala tehniku slijetanja te nakon prvog leta padaju s velikim praskom na zemlju. Ako padnu na dobru podlogu ostavit će sjeme,a ako padnu komu na glavu ostavit će mu mentalne neizlječive probleme. Sjećam se moje majke. Šetala se prekrasno uređenim vrtom kad joj je bundeva pala na glavu. Od tada je svaki put kada je otac išmrkao nos počela gristi dršku od metle. Znaš da su te bundeve zaštićene zakonom da se ne smiju ubijati. Znam ja jednom... I tako su prolazile godine. Svi su već zaboravili strašnu kletvu one pokvarenjakuše,one prepredenjanke,one...Staljinke. A mala princeza je već porasla i već je dobila prvu menstruaciju. Pa onda problemi kad kasni i gomila testova za trudnoću. Polako se bližio dan 16.tog rođendana. Dobri kralj je naredio svojim stražarima da spale sve potencijalne prenosnike AIDS-a. I stražari su krenuli u akciju koju su nazvali ?Pekinška patka? jer je jedan od stražara imao čudan vrat. Prvo su pohvatali sve homoseksualce,zatim biseksualce,kasnije su pokušali i tetraseksualce,ali su oni bili dobro skriveni životinjskim krznima. Na red su došli drogeraši. -Molimo vas pođite s nama-reče prljavim drogerašima jedan lijepo obučeni stražar s krasnim manšetama kupljenim kod Fosfusa. -Zašto?-oprezno će jedan drogeraš s crnim podočnjacima. -Ovaj...-stražar se na brzinu snađe u toj začkoljici i spretno reče:-...prisustvovat ćete velikoj vatri. -Je?l to ono olimpijada-upita jedan drogeraš koji je imao dobre ocjene iz predmeta koji su ga zanimali. -Da,da. Bez vas vatra ne bi ni počela gorjeti. -Mama idemo na olimpijadu-poveseli se mali drogeraš,sin velike drogerašice i oca mu drogeraša. Stražari ih poliju benzinom s izlikom da moraju biti čisti i daju im bacač plamena kojim će zapaliti baklju. I zapalili su je. Svo to vrijeme kralj je razmišljao jel to u redu što čini. Žrtvovat tolike živote za jedan. Ali na ovaj način stvara ipak rasu nadljudi koji su čisti. Na ovaj će način ipak biti više sretnih. Hmmm..spalit ću i mentalno zaostale. Nego šta danas imamo za ručak? Kralj ipak nije računao na to da se princeza na svoj 16.ti rođendan ide cjepiti protiv gripe. Cijepljenje je počelo. Princezu je cijepila jedna gospođa odjevena u crveno koja se zvala Lenjinka. Kada je vrh oštre igle prodro kroz tanku blijedu kožu mlade princeze,ona gospođa se pretvori u Staljinku na iznenađenje svih. I nestade. Princeza se prenerazila: -Mama,ja imam sidu!!! urlala je uspaničeno, ali je to zvučalo tako milozvučno,kao pjesma(hvala vilama),to može objasniti i to što nije zamuckivala. Oh kćeri-reče majka. Oh-doda otac. AAAA-završi princeza. Tada se sve poče smirivati i zaustavi se svo gibanje i svake materije kretanje. Sada sve ovisi o mladom perspektivnom intelektualcu. -Dobar dan. Ja sam mladi perspektivni intelektualac. Završio sam studij političkih nauka i htio bih raditi u dvorcu vašeg kralja Gore-reče mladi perspektivni intelektualac tajnici kralja Gore. -Gospodin Gora nije doma. Pronašao je još jedan rudnik koji će nazvati po svom nećaku Jamiju.-odgovori tajnica odjevena u roza haljinu s kapom koja je izgledala poput naopako okrenutog fišeka za sladoled.-Tko ste vi? -Ja sam Bezdar Prdak-reče intelektualac i popravi naočale na nosu. -Imate li zakazano s gospodinom Gorom? -Ne. -Onda žao mi je,ovdje nema posla, ali pokušajte u dvorcu zapadnije. Slijedeći molim! Bezdar je napustio kraljevstvo kralja Gore. Izgledao je tužan onako obučen u svjetloplave hulahopke, zeleno odijelo i smeđe hozn-tregere. -Još jednom odbijen-mislio je u sebi-ako ne nađem posla u tom kraljevstvu ubit ću se tako što ću desnu ruku ugurati u želudac kroz pupak. Stalno nešto preko veze. Već mi je dosta i nepotizma i nasljeđivanja vlasti rodbinski i jednačenja suglasnika po mjestu tvorbe. Uvijek je važno odakle si kao da te to odmah određuje i stavlja u tvoj stereotip. Vjerujem da će jednoga dana razum pobjediti i da neće uvijek budale biti na vlasti... Bezdar je bio mladić željan avanture, željan novih spoznaja i prijatelji su ga zvali Željan. Koračao je odlučno, uvjeren u svoj životni cilj. Sjećao se svih svojih promašaja u životu. Sjećao se kako je majci slučajno odrezao glavu isprobavajući novu Štilovku. Sjećao se kako je ocu pričao da želi postati sir ili bilo koji drugi mliječni proizvod kada odraste. Sjećao se svoje žene kojoj je kosu slučajno spalio brenerom. Nošen svim tim nostalgičnim zanosom nesvjesno je stigao do novog kraljevstva. Svo je bilo obraslo čičkom. Promatrano odavde izgledalo je kao zdjela puna mentol bombona uronjenih u šibice. -Izgleda mi kao zdjela puna mentol bombona uronjenih u grančice-pomisli Bezdar u sebi već umoran od dugog puta. -Mislim da bi ovima trebao vrtlar,a ne savjetnik-ponovno pomisli u sebi i počne se naglas smijati- hahahah, Ha,Ha, ha Haa-ha. Čuvši taj smijeh Staljinka se stvori pred njim. -Imaš lijep osmijeh-reče mu Staljinka,žena u godinama,ali sa mlađahnim držanjem navlačeći Bezdara na tanak led. -Znam ja tebe, hoćeš me navući na tanak led-reče joj Bezdar. -Ne želim-reče ona oprezno i nesvjesno pomisli na Sibiriu.-Tko si ti? -Ja sam Bezdar i ovdje ću pronaći posao. Što kažeš da dođeš kod mene. Živjet ćemo kao vladari. Nitko nas neće smetati-njene su riječi bile lepršave,a oči su joj se sjajile kao lanetu pred parenje. -Ne mogu,imam ženu i punicu.-suho završi Bezdar. -TI SE USUĐUJEŠ ODBITI MOJ ZAHTIJEV?! Sada ćeš osjetiti što znači bol. Naravno kao i uvijek u životu kad je ogromna količina emocija u pitanju i kazne postanu strašne. Kod Staljinke se jednostavno samo pojavio minus ispred njene ljubavi i ljubav je postala patološka mržnja. Pogled joj je sada postao strašan da se ledila krv toplokrvnim organizmima. Staljinka je raširila ruke prema nebu i počela nešto mrmljati. Uslijed njenog mantranja poče se nakupljati oblaci i sijevati munje. -Sad ćeš vidjeti hoće li grom u koprive-prozbori ona sablasno. I baš kad je htijela pretvoriti Bezdara u koprivu na glavu joj pade mogadišanska divlja kokoš i ubije ju. Naime mogadišanske kokoši mogu doživjeti oko pet godina. Nisu baš dobri letači,a pogotovo kada sijeva. Utjecaj elektriciteta na njihovo perje ih jednostavno paralizira i one padaju.Smiješan prizor. Bezdara više ništa nije spriječavalo da nastavi svoju ulogu po scenariju. Prošao je i kroz čičke i slagao rime i dok je prolazio kroz usnuli grad razmišljao je o prolaznosti života,o smislu života i o ženi koja se zvala Živka. Grad je stvarno izgledao zanimljivo. Ptice su kao zamrznute stajale u zraku. Prvo je otišao u bolnicu jer mu se jedan čičak priljepio za nezgodno mjesto. Tamo je ugledao princezu koja je usnula san da je postala košarkašica i otišla u NBA. Bezdar je želio iskoristiti inferioran njezin položaj i poljubi je. Na to se ona pretvori u žabu. I dok je Bezdar bljuvao budili su se stražari,kralj i kraljica, dve debele vile (onu treću je prije sedam godina pregazio kolima pijani seljak), stanovnici kraljevstva. Čak i čarobnjak Merlin u zatvoru koji je odmah počeo svoju filozofiju: -Ako energija ne može nestati,može samo prijeći u drugi oblik onda i nakon smrti tijelo gubi energiju na taj način što ona prelazi u drugi oblik... Kraljica je probudivši se počela vrištati jer se boji žaba. Kralj je uzeo čekić i dva-tri puta snažno lupio po žabi. Od žabe je samo ostala mrlja zeleno-crvene boje. Bezdar je obrisao lice zašpricano krvlju došao do kralja i upitao ga za posao. -Gospodine Bezdar, dobili ste posao. I tako se Bezdar preselio u kraljevstvo kralja Pobrđe zajedno sa svojom ženom Živkom. Nakon 3 godine ljudi su se počeli pitati što je s princezom,ali su je svi zaboravili. I tako su svi sretno živjeli. A kralj je odlučio iskorijeniti nepotizam i pobio je sve ženine rođake što ih je primio u administraciju. Kraj |
- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.03.2005., srijeda
Buffalo efekt
|
Sa svakim ispijanjem alkohola strada dio mozga. Kako sam sam u alkoholnim eksperimentiranjima primjetio neke čudne reakcije zaključio sam sam jednu analogiju. Kad bih se napio od ruma, koji inače najefikasnije uništava moždane stanice, primjetio sam da mogu brzo pričati i razmišljati. Imamo stado bizona. Stado se kreće brzinom koju ima najsporiji član krda. Kada krdo napadne neka divlja životinja svi bizoni počnu bježati. Međutim stado bjži brzinom najsporijeg. Taj najsporiji najčešće i strada. Sada se krdo opet giba kao najsporiji član, ali najsporiji član je bio brži od onog što je poginuo. Dakle, mozak će mi raditi brže kako budem više pio. |
- 13:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
15.01.2005., subota
Adam i Eva
|
Eto mog prvog bloga. Stvarno ne znam što bih napisao,a kako je još zimsko vrijeme da se osvrnem na proslavu jedne prijašnje nove godine. Po tradiciji u ponoć kad se izmjenjuje godina prvi koji će vam čestitati treba biti osoba suprotnog pola da bi imali sreće u toj godini. Meni se baš dogodilo da sam bio u nekim svatovima na samu staru godinu. I oko ponoći je trebao biti ples s mladom. U to vrijeme mobiteli nisu bili baš rašireni,a i sat nisam nosio,a baš me potjeralo mokrit. I odem ja u WC vidim nema nikog i baš kad sam počeo pišat začujem da svi u glas izgovaraju rimske brojke X,...IX,....VIII i skužim da to dolazi nova godina. A baš sam krenuo s mlazom i znam da je bolno kad prestaneš pa sam povećao tlak izlaska urina,ali odbrojavanje je već bilo na III,...II,... Samo sam otužno spustio glavu i pogledao okoženog pljuvača u ruci i rekao mu... E pa sretna ti Nova. Rukovali smo se, a zatim se povukao u svoju pamučnu nastambu. I bila mi je to prilično sretna Nova godina. |
- 12:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kulen, sarma i filozofija |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
